 |
Prešli smo čitavu Hrvatsku od Bajakova do Karasovića s Renault Cliom 1.5 dCi GT i jednim spremnikom goriva
Vrijeme? Srijeda, 7.30 sati. Mjesto? Bajakovo, granični prijelaz sa Srbijom. Zadatak? Prijeći čitavu Hrvatsku, od Bajakova do Karasovića, najjužnijega graničnog prijelaza (s Crnom Gorom) s jednim spremnikom goriva, poštujući sva ograničenja brzine. Automobil? Renault Clio 1.5 dCi GT, maratonac Autoklub.hr portala.
Sve ovo zvuči pomalo nategnuto, gotovo nemoguće, uvjeravali su nas kolege prije polaska. Dodatni motiv našli smo u prošlotjednom poskupljenju goriva koje je cijenu eurodizela pozicioniralo na astronomskih 9,27 kuna za litru.
Prije starta u automobil smo natočili goriva do samog čepa. Kako bismo potrošnju smanjili na minimum, iskoristili smo nekoliko trikova. Tlak u gumama smo povećali na 2,5 bara (0,3 bara više od propisanog) kako bismo smanjili otpor kotrljanja kotača. Isključili smo klima-uređaj, ventilaciju uključili na maksimum i ugasili sve ostale potrošače u automobilu. Poništili smo putno računalo i otisnuli se na prvu dionicu dugačku 285 km prema Zagrebu.
Krenuli smo suzdržano, vozeći brzinom od 110 do 115 km/h. U Zagreb smo stigli nakon tri sata uz prosječnu potrošnju od 4,9 litara. Potrošili smo samo 13,9 litara a putno računalo pokazivalo je autonomiju od 950 km, više nego dovoljno za dolazak do cilja!
Prilikom uključenja na autocestu prema Splitu, ohrabreni dosadašnjim rezultatom, povećali smo brzinu kretanja na 120-125 km/h. Usprkos tome, potrošnja je počela padati te smo nakon dva sata vožnje došli do tunela Sv. Roka uz prosjek od samo 4,6 litre. Putno računalo u Cliju pokazivalo je potrošene 25,2 litre i autonomiju od 800 kilometara.
Sat pokazuje 14 sati, za upravljačem smo već šest sati. Nakon kratke pauze nastavljamo dalje te u 17.45 prolazimo Dugopolje. Prosječna potrošnja ponovno se popela na 4,7 litara, potrošili smo 32,2 litre goriva a autonomija nam iznosi 609 km. Odlično, s obzirom na to da do cilja imamo manje od 300 km.
Nastavljamo autocestom do Šestanovca, odakle se spuštamo na jadransku magistralu kojom ćemo voziti do cilja. U osam navečer nalazimo se ispred Neuma te nakon kraćeg zadržavanja na graničnom prijelazu s BiH grabimo prema Dubrovniku.
Magistralna cesta trebala bi dodatno smanjiti potrošnju goriva, no nekoliko pretjecanja sporih kamiona i autobusa zadržavaju je na razini prethodne relacije. Sat vremena kasnije nalazimo se nadomak Dubrovnika i, još važnije, nadomak našeg cilja.
Potpuno iscrpljeni od cjelodnevne maratonske vožnje, korisnimo zadnje atome snage te polako napredujemo prema Prevlaci, odnosno graničnom prijelazu s Crnom Gorom. U rezervoaru Clija imamo još 13 litara eurodizela, a do cilja ima samo 40-ak kilometara. Odlično!
Dok prolazimo Cavtat i Čilipe, razmišljamo kako smo mogli bez teškoća na autocesti održavati i veći brzinski prosjek, štedljivi Renault bi čak i tada dosegnuo cilj bez problema. Sat pokazuje 21.40 a nama se konačno ukazuje odredište, granični prijelaz Karasovići. Gotovo je, hrabrimo se međusobno. Nakon 14 sati za upravljačem, potpuno smo iscrpljeni, no i presretni ostvarenim rezultatima.
Clio je ukupno prešao 930 km i potrošio 43,8 litara. Prosječna potrošnja iznosi 4,7 litre, prosječna brzina veća je od 85 km/h (na autocesti je bila veća od 100 km/h) i onda je uslijedio šok! Putno računalo ispisalo je autonomiju od 258 km. Uz preostalih 11,2 litre u rezervoaru, naš se maratonac bez problema može vratiti do Splita, a možda čak i do Zadra!
Sve ovo zvuči pomalo nategnuto, gotovo nemoguće, uvjeravali su nas kolege prije polaska. Dodatni motiv našli smo u prošlotjednom poskupljenju goriva koje je cijenu eurodizela pozicioniralo na astronomskih 9,27 kuna za litru.
Prije starta u automobil smo natočili goriva do samog čepa. Kako bismo potrošnju smanjili na minimum, iskoristili smo nekoliko trikova. Tlak u gumama smo povećali na 2,5 bara (0,3 bara više od propisanog) kako bismo smanjili otpor kotrljanja kotača. Isključili smo klima-uređaj, ventilaciju uključili na maksimum i ugasili sve ostale potrošače u automobilu. Poništili smo putno računalo i otisnuli se na prvu dionicu dugačku 285 km prema Zagrebu.
Krenuli smo suzdržano, vozeći brzinom od 110 do 115 km/h. U Zagreb smo stigli nakon tri sata uz prosječnu potrošnju od 4,9 litara. Potrošili smo samo 13,9 litara a putno računalo pokazivalo je autonomiju od 950 km, više nego dovoljno za dolazak do cilja!
Prilikom uključenja na autocestu prema Splitu, ohrabreni dosadašnjim rezultatom, povećali smo brzinu kretanja na 120-125 km/h. Usprkos tome, potrošnja je počela padati te smo nakon dva sata vožnje došli do tunela Sv. Roka uz prosjek od samo 4,6 litre. Putno računalo u Cliju pokazivalo je potrošene 25,2 litre i autonomiju od 800 kilometara.
Sat pokazuje 14 sati, za upravljačem smo već šest sati. Nakon kratke pauze nastavljamo dalje te u 17.45 prolazimo Dugopolje. Prosječna potrošnja ponovno se popela na 4,7 litara, potrošili smo 32,2 litre goriva a autonomija nam iznosi 609 km. Odlično, s obzirom na to da do cilja imamo manje od 300 km.
Nastavljamo autocestom do Šestanovca, odakle se spuštamo na jadransku magistralu kojom ćemo voziti do cilja. U osam navečer nalazimo se ispred Neuma te nakon kraćeg zadržavanja na graničnom prijelazu s BiH grabimo prema Dubrovniku.
Magistralna cesta trebala bi dodatno smanjiti potrošnju goriva, no nekoliko pretjecanja sporih kamiona i autobusa zadržavaju je na razini prethodne relacije. Sat vremena kasnije nalazimo se nadomak Dubrovnika i, još važnije, nadomak našeg cilja.
Potpuno iscrpljeni od cjelodnevne maratonske vožnje, korisnimo zadnje atome snage te polako napredujemo prema Prevlaci, odnosno graničnom prijelazu s Crnom Gorom. U rezervoaru Clija imamo još 13 litara eurodizela, a do cilja ima samo 40-ak kilometara. Odlično!
Dok prolazimo Cavtat i Čilipe, razmišljamo kako smo mogli bez teškoća na autocesti održavati i veći brzinski prosjek, štedljivi Renault bi čak i tada dosegnuo cilj bez problema. Sat pokazuje 21.40 a nama se konačno ukazuje odredište, granični prijelaz Karasovići. Gotovo je, hrabrimo se međusobno. Nakon 14 sati za upravljačem, potpuno smo iscrpljeni, no i presretni ostvarenim rezultatima.
Clio je ukupno prešao 930 km i potrošio 43,8 litara. Prosječna potrošnja iznosi 4,7 litre, prosječna brzina veća je od 85 km/h (na autocesti je bila veća od 100 km/h) i onda je uslijedio šok! Putno računalo ispisalo je autonomiju od 258 km. Uz preostalih 11,2 litre u rezervoaru, naš se maratonac bez problema može vratiti do Splita, a možda čak i do Zadra!
Osam osnovnih pravila kako uštedjeti gorivo1. Napumpajte gume na maksimalni propisani pritisak. Time se smanjuje otpor kotrljanja koji uvelike utječe na potrošnju goriva2. Mijenjajte redovito filter zraka. Začepljen filter otežava rad motora te automatski povećava potrošnju goriva 3. Predviđajte situacije na cesti kako biste minimalizirali upotrebu kočnice. Nakon svakog kočenja potrebno je ponovno ubrzati na prijašnju brzinu, a automobil je upravo tada pod najvećim opterećenjem i troši najviše goriva 4. Poštujte ograničenja brzine: što je brzina veća, povećava se otpor zraka koji je ključan faktor za potrošnju 5. Ugasite automobil svaki put kada se zaustavljate dulje od jedne minute. Dok automobil stoji, motor troši jednako koliko i pri konstantnoj brzini na otvorenoj cesti 6. Redovito kontrolirajte prosječnu potrošnju na putnom računalu. Ako imate prikaz trenutačne potrošnje, vozite u režimu koji zahtijeva najmanje goriva 7. Koristite tempomat. Njegovom upotrebom možete uštedjeti do 14 posto goriva 8. Smanjite ili kompletno ugasite klima-uređaj. Ako radi maksimalno, on može povećati potrošnju za čak 25 posto |
Nema komentara:
Objavi komentar